rujan 17, 2019 Exitus.hr 0Comment

Draga braćo,

Obraćam vam se braćom jer mi to i jesmo, braća i sestre u Kristu, djeca Božja. Ali danas sam odlučila napisati par redaka kako bih vam zahvalila na vašoj hrabrosti i iznimnoj volji koju pokazujete sudjelovanjem u Exitus programu i Bratstvu blaženoga Karla. Pišem ovo iskreno, no već satima pokušavam pronaći riječi dostojne vaše požrtvovnosti i svega onog što kroz ovaj program činite. Moram priznati da se u prvom redu obraćam svome mužu, a kroz njega svima vama koji ste prošli jedan ili više ciklusa Exitus programa, ali i vama drage sestre, kojima je teško shvatiti da muškarac ovo ne čini radi sebe nego radi nas, supruga, zaručnica, djevojaka, majki, sestara…  I kao žena želim reći da, iako ne prolazimo kroz Exitus program direktno, prolazimo indirektno te zajedno s vama izlazimo obogaćene ljubavlju i neopisivom milošću.

Supruga sam vašeg brata koji se priključio programu u posljednjem ciklusu, u siječnju 2019. Bio je težak mjesec za mene osobno, prolazila sam kroz teško životno razdoblje.Sreću prvog zaposlenja i uživanja u prvim mjesecima braka kočila je bolest obaju mojih roditelja. Uz to, zbog poslovnih obveza i suprug je 20 dana izbivao iz Zagreba. Dani su trajali cijelu vječnost i samo sam priželjkivala njegov povratak. I tako, baš 3-4 dana pred povratak mi je priopćio kako se priključio Bratstvu i sudjelovanju u Exitus programu, navodeći pri tome temelje programa. Iako smo oboje odgojeni i živimo u kršćanskom duhu, te nam svakodnevna molitva i vjera nisu strani, u sebi sam osjetila nemir. Svjesna činjenice da mu moram biti potpora i oslonac nisam negodovala, barem nisam to pokazivala. Ipak, nije me radovalo što se već prvih dana manje javljao na mobitel. Uslijedio je njegov povratak u Zagreb i razmišljala sam kako mu reći da mi baš sada ne treba život bez televizije i filmova, odlazaka u kino. Kako upravo sada želim uživati u životu i zaboraviti na probleme oko sebe. Uz duga radna vremena, dani su i tako prekratki, a on je baš onaj sat vožnje do posla koji bi uvijek provela brbljajući odabrao kao sat šutnje. Uhvatimo ponešto i slobodnog vremena preko tjedna, predložim mu odlazak u šetnju koji je morao odbiti radi susreta s bratstvom. Kao šlag na tortu bio je susret s bratstvom u našem stanu, trčala sam s posla kako bi pripremila večeru i ugostila bratstvo i fra Matu, a onda mi je suprug rekao da bi najbolje bilo da upoznam dečke i odem posjetiti sestru, jer je ipak to susret za dečke. Sad sam već bila pomalo i ljubomorna, činilo mi se kako za sve ima vremena osim za mene. Sama sebi sam bila previše važna i nisam htjela vidjeti da moj divan suprug postaje još ponizniji, i ako je moguće, još boljim čovjekom. Nije mi dugo trebalo da shvatim kako se jutarnji živčenjak koji se budio 10 minuta prije polaska na posao, ljut na cijeli svijet zbog buđenja pretvorio u osobu koja se ustane na vrijeme, ušuška me u krevetu, poljubi uz riječi „spavaj još malo“, pripremio bi mi doručak i još nakon svega pospremio krevet. Istovremeno, odricala sam se slatkoga, televiziju sam izbjegavala kad bi god bili zajedno, pa sam ju i sama sve rjeđe gledala, što bi još više stvaralo prostora za našu iskreniju komunikaciju. Jednu večer pročitala sam Bibliju na stranicu koja mi se otvorila: Evanđelje po Mateju 11,28-30, “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na sebe i naučite od mene jer sam krotka i ponizna srca. I naći ćete spokoj dušama svojim. Jer jaram je moj blag i breme moje lako.”

I spoznala sam, umorna sam i opterećena. Ja sam umorna i opterećena i počinjem uz vas, braćo draga, kroz male stvari doći do Gospodina i odmarati se od izopačene svakodnevnice. Vožnja do posla više nije brbljanje, nego promatranje svijeta oko mene i radovanje novom danu koji nam je Bog podario. Ne mogu i ne želim se poistovjetiti s vama draga braćo, osjećam se maleno u odnosu na vašu hrabrost, ljubav, slobodu i rast koji ste doživjeli tijekom Exitus programa. Želim vam samo zahvaliti na nesebičnosti i poniznosti, na žrtvi da postanete bolji svima nama. Hvala vam što zajedno uz vas i mi spoznajemo milost i ljubav, a žrtvu shvaćamo kao cilj, cilj da postanemo žene vrsne, jer više vrijedi ona nego biserje.

Vaša sestra Marija