ožujak 5, 2019 Exitus.hr 0Comment

Maškare i karnevali – običaj dugo vremena ukorijenjen u narodu, različitog trajanja i oblika u različitim dijelovima Hrvatske. Koliko sam imao vremena istraživati, naišao sam na potpuno oprečne informacije o stavu Crkve prema tom običaju. Probajte sami u Google upisati „maškare i Katolička Crkva“ i brzo ćete primijetiti tri različite paradigme: 1. apsolutna ravnodušnost Crkve prema tom običaju; 2. prihvaćenost tog običaja od strane Crkve koja ga je, štoviše, kristijanizirala dajući mu predkorizmenu simboliku; 3. potpuno odbacivanje tog običaja kao poganskog od strane Crkve.

Upravo zbog te nejasnoće do koje se dolazi površnim istraživanjem o stavu Crkve prema maškarama i karnevalima, smisao ovog članka nije dati mišljenje o tom odnosu. Međutim, licemjernost i farizejstvo nas katolika kada s gnušanjem odbacujemo maškare i karnevale kao poganske običaje, a s druge strane svakodnevno na sebe stavljamo različite maske – jest tema ovog članka.

Kakva i kolika je naša kućna kolekcija maski za svaki dan? Pretpostavimo da po doma nosimo masku „dobrog obiteljskog čovjeka“ koju skidamo čim korakom stupimo van kućnog praga. Također, nekada nosimo u torbi i masku „poštenog i marljivog radnika“, a karijeru gradimo na neradu, uhljebništvu, nepotizmu, ili još gore – tuđem radu i gaženjem po kolegama. Jedna od najkreativnijih maski na tržištu je ona „nisam ovisan o materijalnom“ koju ljudi najčešće nose vozeći se u novom Mercedesu kupljenom na leasing ili držeći u ruci najnoviji iPhone za čiju smo nabavku angažirali strica u SAD-u, jer ovaj stariji model nije služio svrsi. Kao da nikada ne zaboravimo sa sobom ponijeti dovoljno maski za sve ljude koje bi tijekom dana mogli susresti. Ipak, za svakoga treba imati prilagođeno ponašanje, zar ne? Tu su naravno i maska „slažem se sa svime što šef kaže“, kao i ona najpopularnija među deklaratornim katolicima kada dođu u društvo – „ja sam katolik, ali…“ maska. Imamo li onu „meni su Crkva, obitelj i domovina svetinje“ masku? Nabavi ju, svakako… Stigne se to između odlaska u teretanu, na pivu i klađenje s kvartovskim frendovima u nedjelju popodne i razmišljanja na koji još način možem „smuljati“ državu ili zakinuti radnike. Postoji još niz iznimno korisnih maski za svakodnevne situacije i različite tipove ljudi, a veliku većinu njih svi mi imamo u svojoj kolekciji i vrlo smo dobro uvježbani u njihovom konstantnom mijenjanju.  

Ipak, dogode se i trenuci susreta s drugom osobom ili neki događaji za koje nemamo pripremljenu masku. To su najgori trenuci! To su trenuci velike nelagode i neugodnosti u našem svakodnevnom životu. Ali, to su možda i jedini trenuci kada sam ja zaista ja, a neugodnost koju osjećamo je zapravo signal upozorenja na činjenicu koliko bježimo od onoga što mi uistinu jesmo i koliko nam je neugodno suočiti se sa samim sobom. Koja je najbolja metoda suočavanja sa samim sobom i izgradnje normalnog odnosa s Bogom i ljudima, bez maski i pretvaranja da smo ono što zapravo nismo? Rješenje je vrlo jednostavno i logično – u vrijeme kada svi stavljaju maske, ti svoje skini.

Luka