veljača 28, 2019 Exitus.hr 0Comment

„Bdijte postojani u vjeri, muževni budite, čvrsti. Sve vaše neka bude u ljubavi.“ – riječi su apostola Pavla u Prvoj poslanici Korinćanima i mogu nam poslužiti kao bitna smjernica na našem duhovnom putu. Pogotovo zadnja rečenica – „Sve vaše neka bude u ljubavi.“.


Da bismo mogli pratiti apostolov savjet, prvo bismo trebali definirati što ljubav uopće znači. Značenje ljubavi u današnjem je modernističkom dobu u potpunosti izokrenuto. Ljubav je danas kroz medije i ostale vidove kulture reducirana isključivo na emocije te nas se kroz svaku popularnu pjesmu, film, pa čak i knjigu uvjerava kako je temelj ljubavi osjećaj kojeg ako nema, nema ni same ljubavi. Razlog zbog kojeg danas sve manje i manje obitelji opstaje je smatranje da se međusobni odnosi moraju temeljiti na emocijama. Emocije su lelujave i nestalne te bez stabilnog i čvrstog temelja, stabilne i čvrste ljubavi, ne mogu opstati. Što bi onda bila ta stabilna i čvrsta ljubav na koju nas apostol Pavao poziva?


Ljubav je prvenstveno žrtva. Ovo bih naglasio beskonačno mnogo puta, pogotovo mladim generacijama muškaraca o kojima će obitelj jednog dana ovisiti. Pogledajte samo naš uzor ljubavi, našeg  Otkupitelja i Spasitelja, Gospodina Isusa Krista. On koji je Vječna Ljubav, na koji način nas je ljubio. Je li otkupio naše grijehe prekrasnom pjesmom? Je li vrhunac Njegove ljubavi bio zagrljaj ili neki predragocjeni poklon? On je otkupio naše grijehe svojom žrtvom. Ako vam je jako stalo do jednostavne definicije ljubavi, kleknite pred Presveto i zamislite Isusa pribijenog na križu,   prelivenog svojom krvlju kako se bori za zrak i daje svoje posljednje izdisaje kako bismo mi imali mogućnost vječnog života. To što je Njegova smrt bila mučenička i nije toliko zapanjujuće kada bismo izostavili jedan bitan detalj, a to je da je bila i svojevoljna. On se svojom voljom predao da nas otkupi i spasi. To je bila Njegova žrtva za nas i to je Njegova ljubav za nas.


Ne želim da me krivo shvatite, emocije nisu nepoželjne nego ne bi smjele biti temelj naše ljubavi.Trebali bismo ih hraniti svakodnevnom žrtvom prema ljudima oko sebe, svojim zaručnicama i ženama, zaručnicima i muževima, braći i sestrama, roditeljima, Crkvi i zapravo prema svima. Na to nas poziva Pavao, da sve naše prema svima bude u ljubavi. Jesmo li spremni da apsolutno svaki segment našeg postojanja i djelovanja, svaka misao i svako djelo, bude u ljubavi koju je Isus Krist pokazao za nas? Naravno da nismo, ali je na nama da se svim silama trudimo to postići.


Postizanje takve ljubavi nije nimalo lako. Tu zapravo dolazim do poante ovog teksta. Živjeti ljubav se ne može na temelju odluke da ćeš je živjeti. Prvo odluči živjeti disciplinu, postiti, moliti, marljivo raditi i oštriti svoj um kako bi uopće bio spreman činiti djela milosrđa i ljubavi prema drugima. To nije jednostavan i lak put i sama odluka da ideš tim putem nije dovoljna da bi stvarno i išao. Opterećen vlastitim užicima, past ćeš na prvoj prepreci. Izoštri se i budi dosljedan i jak. Na kraju krajeva, sam program “Exitus” ti može puno pomoći u tome. Ali nemoj nikako zaboraviti, ako budeš uspješan u svom putu i sve tvoje zaista i bude u ljubavi, nemoj zaboraviti da si i dalje ništa i da ti je sve dano. U protivnom, tvoj “uspješan” put bit će samo provalija.


Sretno, brate, i neka sve tvoje, ali baš sve, bude u ljubavi.