siječanj 3, 2019 Exitus.hr 0Comment

Više puta sam tijekom ovih 90 dana Exitus programa i odricanja razmišljao što ću ponijeti iz njega… Ne znam da li je fra Marin bio inspiriran doživljajem sličnim onomu koji Exitus pruža, no njegova pjesma Pustinja fantastično opisuje tih 90 dana.

“Kroz pustinju ako moram proć’, i bez glasa Tvog, sâm kroz dugu, tamnu noć, kroz vatre velike i vode duboke – ja sam spreman…”

Koliko samo naša pohlepa može biti velika da pomislimo da onaj tren kada napravimo jednu ili više dobrih stvari u ime Boga, bilo to neko odricanje ili nešto što bismo trebali raditi svakodnevno (molitva, euharistija, razmatranje), očekujemo da ćemo odmah dobiti natrag ono što mislimo da je za nas najbolje u to vrijeme – a ne u Božje vrijeme. Kad ono – šutnja, pustinja… Bilo je i uspona i padova i dugih tamnih noći, vatri velikih i voda dubokih, no Bog te nikada ne stavi u situaciju za koju zna da nisi sposoban prebroditi je. A kada Ga pitaš zašto prolaziš kroz tako duboke vode, odgovor je uvijek “zato što tvoji neprijatelji ne mogu plivati”.

 

“Poći ću, ako treba, bilo gdje, samo da znam da Riječ Tvoja bit će uz mene, jer put bez Tebe – mrak, hod bez Tebe – pad; tog sam svjestan!”

Koliko samo ima istine ima u ovim stihovima… Jednom kada svoj život predaš Bogu, kada iz dana u dan gradiš svoj odnos s Njim, shvatiš koliko ti je Njegova blizina potrebna i koliko te ispunjava, koliko, Bogu hvala, postanemo Njega željni, koliko naše srce počne čeznuti samo za Njim.

 

“Jer sve je lažno što svijet mi pruža, prividno sve je, blijedog sjaja, miluje lice, riječima mami, zavodi dok dušu ti ne zarobi…”

Kako bolje opisati Exitus nego ovim riječima jer je shvatiti upravo ove riječi bit cijelog Exitusa – zadobiti tu slobodu od vezanosti na ovaj svijet, na sve što ovaj svijet lažno daje i nudi, biti u potpunoj kontroli nad svime, ponajviše nad samim sobom i reći “ne” ovome svijetu. Koliko puta samo tražimo utjehu, tražimo neko zadovoljstvo na krivim mjestima, u krivim stvarima, bio to bilo kakav oblik osobnog užitka, tražeći pravo Svjetlo, a sve što dobivamo je “blijedog sjaja”…

 

Što ću najviše ponijeti iz Exitusa?

Ponajviše novi i puno dublji i iskreniji odnos s Bogom, nadu da ću dobiti dovoljno snage i mudrosti za sve situacije u koje me Bog stavi, ali i smirenost da ću nastaviti težiti tome da na sudnji dan mogu od Spasitelja dobiti pozitivan odgovor na sljedeće stihove:

“Jesam li ono što si stvorio, onakav kakvog si me želio, jesam li glas koji daje od sebe sve da Tvoje Ime svijetom odjekuje, mnogo toga ne zaslužujem, ali Ti mi sve u ljubavi daruješ, koliko srce Tebe žedno je samo Ti to znaš!”

Luka