prosinac 19, 2018 Exitus.hr 0Comment

Promišljajući otajstvo utjelovljenja Sina Božjega u krilu Djevice Marije, snagom Duha Svetoga, a koje smo na poseban način pozvani razmatrati u vrijeme Adventa i božićno vrijeme, često mi u misli naviru stihovi velikog kristološkog himna apostola Pavla iz njegove poslanice Filipljanima, a koji glase: „On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplijeni’ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika.“ (Fil 2, 6-10)

 

Smatram kako svakom muškarcu katoliku, koji želi biti potpuno predan Bogu i živjeti iskren odnos s njime, riječi himna koje smo upravo pročitali mogu uvelike pomoći kao svojevrsni ispit savjesti, odnosno konkretnije – ispit navezanost i robovanja strastima. Pavao veliča Krista, ističući kako se On, kao Sin Božji, istobitan s Ocem, nije kao plijena držao te svoje jednakosti s Bogom, već je – poslušan Očevoj volji – ponizio sam sebe, žrtvujući se na križu za čovjeka.

 

Imajući to na umu, možemo si kao muškarci postaviti pitanje – čega se držim kao plijena? Što je to u mom životu što grčevito držim i ne puštam, u čemu nalazim lažnu sigurnost, površno zadovoljstvo, vlastitu ugodu, ispunjenje svojih potreba i interesa, a što me priječi potpunom predanju Bogu i njegovoj volji? Što me to sputava da u potpunosti ispunim svoju ulogu kao muškarca i ponizim se žrtvujući za druge? Je li to posao, karijera, uspjeh? Je li to novac, zabava, društvo? Je li to ugled, tuđe mišljenje, nastojanje da sa svima budem dobar? Jesam li kao na plijen navezan na svoju tjelesnost, na svoj izgled? Dragi brate, pitaj se – koji je to plijen u tvom životu za kojeg se ljubomorno držiš, iz straha da ćeš, ako ga pustiš, ostati bez svega?

 

Krist je bio toliko ponizan i poslušan Božjoj volji da se nije kao plijena držao ni svoje jednakosti s Bogom – dakle, onoga što je dobro – koliko onda nama često nedostaje te poniznosti i poslušnosti te riskiranja s Bogom kada se kao plijena držimo onoga što je loše, ili u najmanju ruku nevažno za spasenje – novac, druga materijalna dobra, ovosvjetovni užici, ugled, tijelo itd.

 

Pavao Filipljanima ne želi samo prikazati Kristov lik, već gore navedenim himnom želi potaknuti Crkvu – nas vjernike – da se suobličimo upravo tom Kristu, kako bi i nas Bog preuzvisio, poradi naše poniznosti i poslušnosti, poradi odvažnosti da se oslobodimo svake navezanosti na bilo koji plijen u našim životima i prepustimo u potpunosti Božjoj volji i providnosti.

 

Luka Mlinarić