Putujem prema Zagrebu vlakom s nekolicinom prijatelja. Sjedimo zajedno jedan nasuprot drugoga. Kako me već neko vrijeme nisu zamijetili na društvenim mrežama zafrkavaju me gdje li sam nestao i zašto ništa ne lajkam. Kratko sam objasnio kako sudjelujem u jednom programu gdje sam odlučio da ne želim više imati posla s tim, barem ne do Božića, jer želim okušati mogu li se oduprijeti korištenju mobitela u te svrhe, tj. ne biti u tijeku – tko je što napravio, gdje je bio – već na korisniji način provesti to vrijeme i nadomjestiti ga druženjima uživo. Uz to dodavši, da ni televiziju ne gledam. „Pa ti si u nekoj sekti!“, reagirali su burno, „daj bježi od toga!“.

U toj humorističnoj atmosferi, malo po malo, nesvjesno su se zaokupirali svojim mobitelima te duže vrijeme nitko nije pričao ni s kim. Dok sam ih promatrao, susreli su mi se pogledi s prijateljicom te sam joj sugerirao na druge. Oboje smo se nasmijali i na glas sam izjavio: „Razumijete li sada zašto?“ Tog trenutka svi su uzdigli svoje oči i ostavili mobitele. Sljedeći tjedan, ista situacija, isti prijatelji, ćaskanje od polazišta do Zagreba… ali sada bez mobitela…

Marijan Vuković

Izvor fototgrafije: Pixabay / Ilustracija