studeni 4, 2018 Exitus.hr 0Comment

Jedna od najopakijih modernih laži je da smo stvoreni za ugodu. Svaki dan, tisuću reklama i takozvanih stručnjaka obećavaju nam život slobodan od trpljenja i boli – kada bi samo kupili još tu jednu stvar. Ipak, ugodan život koji obećavaju je iluzija. Za svaki napredak u znanosti i tehnologiji, trpljenje je daleko od iskorijenjivanja. Za svaki problem koji riješimo, stvorimo par novih. Život se sastoji od trpljenja. Izgrađeni smo ili neizgrađeni po načinu kako se nosimo sa njim. Postoji neizmjenjiv zakon u duhovnom životu: Ako ne rasteš, polako umireš. Duhovni život nije automatiziran. Zahtjeva trud. I kako konstantno moramo hraniti i čuvati naša fizička tijela, tako moramo još više čuvati naše vječne duše.

Jedan od najlakših načina postizanja ovog duhovnog rasta jest prihvaćanje neizbježnih trpljenja i životnih iskušenja. Često vjerujemo kako bi nam svetost lako pristupila kada ne bi bili opterećeni teškim okolnostima, iritantnim ljudima ili zahtjevima našeg vremena. To jednostavno nije istina.

Ne možeš razviti strpljenje bez iskušenja koja trebaš izdržati. Ne možeš postati snažan ako ne budeš kušan. Svetost ne proizlazi iz udobnosti. Svaka svetost koja nije testirana i dokazana samo je iluzija. Sveci su iskovani u vatrenom križu borbe i nevolje. „Smatrajte potpunom radošću, braćo moja,“ kaže Sv. Jakov, „kad upadnete u razne kušnje, znajući da kušanje vaše vjere stvara postojanost! Samo neka ta postojanost urodi savršenim djelom da budete savršeni i neporočni: bez ikakva nedostatka!“.

Sami su otpor i teške fizičke vježbe koje nadograđuju fizičku snagu. Isto tako, unutarnji otpor od prekida, odvlačenja pažnje i kušnji koje nam život pruža, pomaže nam da rastemo u snazi duha. Svaka prepreka je prilika. Svaka kušnja dar. Zagrli ih i rasti u snazi.

 

Preuzeto sa portala The Catholic Gentleman. (Sam Guzman).