listopad 9, 2018 Exitus.hr 0Comment

Postoji nešto u našoj paloj prirodi što nas tjera na neposlušnost. Ponekad je to izravna neposlušnost u svom punom značenju. Ponekad je u malo suptilnijem obliku, kao kad nas majka potiče da pročitamo knjigu koju nikako da nađemo vremena pročitati. Svi smo krivi za taj grijeh… osim jednog, a to je sveti Josip (ne ubrajam Mariju jer ona je oslobođena od smrtnog grijeha). Mnogo je toga što možemo naučiti iz Svetog Pisma o njemu, njegovim djelima i, najvažnije, njegovoj tišini. Promotrimo jednu jedinstvenu priču iz Svetog Pisma koja nas vodi do još boljeg razumijevanja njegove savršene poslušnosti Božjoj volji.

 

BIJEG U EGIPAT

Matej 2,13 kaže: “Kad su oni otišli, anđeo se Gospodnji ukaza Josipu u snu i reče mu: ‘Ustani, uzmi dijete i njegovu majku pa bježi u Egipat i budi ondje dok ti opet ne kažem, jer će Herod tražiti dijete da ga ubije.'”

Zastanimo malo i razmotrimo s čime se zapravo Josip suočava u ovome trenutku.

 

PRIJETNJA SMRĆU

Netko želi ubiti Isusa, sina Božjeg. Često ovaj dio uzmemo zdravo za gotovo jer znamo cijelu priču, ali Josip u tom trenutku nije! Sve što je znao je da netko želi Isusa mrtvog. Zašto je Gospodin uopće trebao bježati? On je Bog. Teofilakt Ohridski izriče snažnu poantu kada kaže: “Čak je Isus bježao kako bi dokazao da je stvarno čovjek. Jer da je došao u Herodove ruke i ne bio ubijen, Njegovo utjelovljenje činilo bi se samo prividnim.”

Što nam to kaže o Josipu je da to nije bio samo prividan čin. Možda je bio dio Božanskog plana, ali nije bilo u Josipovu naumu. Josip je prestrašen, ali nema vremena za to. On ne traži od anđela objašnjenje, što bi bilo prikladno u takvim okolnostima. Poput “Da, Bože. Što bih trebao s poslom tamo? Nemam radnu vizu u Egiptu, a uz to ne znam ni jezik… O, i sumnjam da ću moći toliko natovariti svog magarca s obzirom na to da putem trebamo i jesti…”. Ne, ni riječi od Josipa.

 

DUGAČAK PUT

Egipat je daleko. Jako daleko. 690 kilometara daleko. Autom bi otprilike trebalo 7 sati po autoputu. Staza nije bila jedna od onih asfaltiranih staza, s hladom tijekom dana i osvjetljenjem tijekom noći. Također, nije bilo ni mnogo hotela u to vrijeme. Da su putovali 25 kilometara dnevno, što je puno ako uzmemo u obzir dijete mlađe od dvije godine i samo jednog magarca, to je put od skoro 30 dana. Osim toga, tu su i nepodnošljiva pustinjska vrućina te velika mogućnost bandita i ostalih zlikovaca.

Dovoljno je samo reći, to je bilo opasno putovanje. Za razliku od današnje kulture, ljudi u to vrijeme nisu migrirali… ikad. Ne govorim samo o mužu i ženi, već o generacijama koje se nisu micale s mjesta. I tu je sveti Josip, usred noći upućen od anđela da spakira stvari i ode u stranu zemlju, 690 kilometara udaljenu, u kojoj nikada nije bio, istu zemlju u kojoj je njegov narod bio proganjan 215 godina. To nije baš idealno mjesto na koje bih pošao da mi je obitelj u opasnosti. No svejedno, Josip nije pitao kako to učiniti, nije pitao za smjer. Samo je otišao.

 

JEDNOSMJERNA KARTA

Zadnje što bih htio napomenuti je da Sveti Josip nije dobio rok. Nije mu rečeno “odi u Egipat na 6 mjeseci” već, “ostani ondje dok ti ne kažem”. Možeš li zamisliti razgovor sa svojom ženom, “ej dušo, anđeo mi je rekao da moramo u Egipat… večeras. Nemam još rezerviran posao tamo i vjerojatno ćemo ostati neko vrijeme… duže vrijeme. E da, i ne bismo smjeli čekati jer vlasti nam žele ubiti sina.” Josip je bio stolar, to je bio posao nižeg staleža. Malo je vjerojatno da je imao neku veliku ušteđevinu s kojom bi mogao u mirovinu. Živjeli su od posla do posla. Ako nisi mogao raditi, nisi mogao prehraniti obitelj. Nije postojao neki hitan fond koji bi mogao pokriti tri mjeseca životnih troškova. To je bio potpuni čin vjere i poslušnosti volji Očevoj.

Sveti Josip bio je istinit, vjeran, odan i pravi čovjek. Činio je točno ono što je Gospodin od njega tražio, bez imalo zadrške ili odlaganja. Živio je četvrtu Božju zapovijed. On je uzor poslušnosti kakvome bismo svi trebali težiti.

Evo vam moga izazova: razmatrajte ovu priču o Svetom Josipu. Zamislite sebe u njegovim cipelama. Sad razmislite o svom životu i gdje ste vi pozvani na poslušnost. Zapamtite da se poslušnost može primijeniti i dalje od naših roditelja. Prema Katekizmu (2199), “Četvrta zapovijed izričito se obraća djeci u pogledu odnosa s ocem i majkom, jer je to najopćenitiji odnos. Tiče se također rodbinskih odnosa s članovima obiteljske skupine. Traži iskazivanje časti, ljubavi i priznanja djedovima i precima. Proteže se napokon na dužnosti učenika prema nastavnicima, zaposlenih prema poslodavcima, podložnika prema poglavarima, građana prema domovini i prema onima koji u njoj vrše administrativne službe i njome upravljaju. Ta zapovijed uključuje i podrazumijeva dužnosti roditelja, skrbnika, učitelja, upravitelja, poglavara, državnika i svih koji vrše vlast nad drugima ili nad nekom zajednicom osoba”. Izaberite nešto što ste ignorirali, odgađali ili jednostavno odbijali i učinite to. Učinite to za Svetog Josipa. Bit ćete iznenađeni blagoslovom.

Sveti Josipe, Uzore radnika, moli za nas.

 

Izvor: The Catholic Gentleman.

Prijevod: Domagoj Rukavec