rujan 29, 2018 Exitus.hr 0Comment

Današnje društvo odbacuje križ. U svim područjima ljudskog djelovanja kao da se čini sve kako bi se omogućio život bez križeva. Život se pokušava pretvoriti u proces uživanja i komoditeta uz, po mogućnosti, što dulji rok trajanja. Ako život na bilo koji način predstavlja patnju koju osoba ne može ili ne želi podnositi, omogućuje se „dobra smrt“ (eutanazija, op.a.). Sam čovjek bježi od svakog križa koji bi mu se mogao naći na putu. Međutim, svi mi jako dobro znamo, iskusili smo to toliko puta na svojoj koži – možemo mi bježati od križa, ali on će nas uvijek dočekati.

Jednako kao i cjelokupno društvo, tako i muškarci danas često obacuju križ. Odbacuju čak i samu pomisao na njega, kamo li da bi ga prihvatili kao svoj poziv. Posebno je to zabrinjavajuće kod katoličkih muškaraca, koji bi svoj izvor i uzor morali nalaziti u Kristu, a on je u više navrata svojim apostolima i drugim slušateljima jasno dao do znanja da se njegovo spasiteljsko poslanje ostvaruje samo u žrtvi na križu.

Ako muškarac katolik nastoji živjeti bez križa, izbjegavati ga u svakoj situaciju svoga života, on jednostavno neće ispuniti svoju zadaću, svoj poziv kao muškarca, a to je žrtva za druge. Skrivanje u ugodnosti koju ovaj svijet nudi i bijeg od odgovornosti za sebe i društvo kroz zemaljske užitke za muškarce nije ništa drugo doli put u pakao. To treba jasno reći. Muškarac koji svoj dan, sve što čini, sve što jest, ne prikazuje Gospodinu kao žrtvu za spas duša sebe i svojih bližnjih – ne koristi svoje talente kako bi ih umnožio, već ih zakapa u sigurnost ovoga svijeta. Međutim, na onom svijetu bit će dužan položiti račun.

Kad tad svaki muškarac koji bježi od križa shvati kolika je ispraznost sve ono što čini i što mu ovaj svijet nudi. Zašto? Zato što ne ispunjava smisao svoga života, njegov život ostaje prazan, besplodan, a samim time i sve drugo postaje i jest isprazno jer ne pruža ono stvarno, istinsko zadovoljstvo.

Kako bi ispunjavao svoj poziv i ostvarivao smisao svog života, potrebno je da muškarac katolik svaki dan sebe i svoj život prikazuje Bogu, predajući se posve u njegovu volju, po uzoru na njegova Sina Isusa Krista. Svakog jutra mora predati svega sebe, kao beskorisnog slugu, Gospodinu da ga vodi. Svake noći mora ponosno otići na počinak svjestan kako je zaista iskoristio talente koje mu je Bog dao i umnožio ih marljivim i ustrajnim radom na dobro sebe, svoje obitelji i svojih bližnjih.

Posvetiti dan Bogu i ne bježati od vlastitih odgovornosti, dužnosti i žrtve – to znači uzeti svoj križ i nositi ga. Tada muškarac uistinu postaje ispunjen, radostan, plodonosan i sposoban osjetiti ljubav Boga stvoritelja. Tada muškarac ne gubi svoju dušu u ispraznostima ovog svijeta, već hrabro korača ka spasenju jer samo to – uzimanje križa i ustrajno nošenje – je put do neba.

 

 

Luka Mlinarić