Nikada više u povijesti čovječanstva istinska muževnost nije bila ugroženija. Radikalni feminizam razvijan kroz proteklih pola stoljeća te druge pojave učinili su da od prave i istinske muževnosti postoje još samo obrisi. Muškarac i njegova uloga u društvu stjerani su u kut odakle ne mogu vršiti svoje poslanje na ovome svijetu. Muškarac gubi svoj identitet, sve se više zatvara i povlači u sebe, ne želi preuzimati inicijativu, ne želi biti graditelj i pokretač, zarobljen je u prosječnost, u ugodu ovoga svijeta. Nažalost, slično se dogodilo i unutar same Crkve, u zajednici Kristovih vjernika. Međutim, papa emeritus Benedikt XVI. odlučno proziva govoreći kako nismo stvoreni za ugodu, već za velika djela.
Upravo to općenito slabljenje muževnosti u društvu te nesposobnost modernog muškarca da preuzme svoju ulogu, uzrokuju i nesposobnost muškaraca katolika da preuzmu i obavljaju svoju ulogu u Crkvi. Muškarac katolik pozvan je u sebi prepoznati i preuzeti odgovornost kao duhovni vođa svoje obitelji. Pozvan je otkriti u sebi istinsku i pravu muževnost koju je kao dar dobio od Boga te tom muževnošću izgrađivati društvo po Istini. Svjedoci smo kako je današnje društvo zatrovano kulturom smrti – napadaju se tradicionalne vrijednosti: heteroseksualnost, brak, obitelj, majčinstvo i očinstvo, nerođena djeca, mladi… A sve to crpi svoju snagu iz slabosti muškog identiteta, iz degradacije uloge muškarca u obitelji i društvu. Upravo muškarac katolik dužan je preuzeti odgovornost te svojim životom na sliku Kristovu svjedočiti i širiti kulturu Života. Na koji način muškarac širi kulturu Života? Tako što, kao i Krist, predaje svoj život, odriče se sebe sama i u savršenoj ljubavi žrtvuje se za svoju obitelj, za svoje bližnje. To je muškarčeva narav, to viteštvo, ta spremnost na žrtvu. To je ono što je Gospodin upisao u njegovo srce! Svakodnevnom žrtvom, ispunjavanjem svojih obaveza, odricanjem od vlastitih potreba radi dobra svojih bližnjih, na taj način muškarac širi ljubav i sjedinjuje se s božanskom ljubavlju koja ga ispunjava.
Svaki muškarac, u kojoj god fazi života bio, pozvan je na očinstvo, bilo biološko, bilo duhovno. To očinstvo podrazumijeva odgovornost, odvažnost, produktivnost, skrb, zaštitu, obranu i stvaranje novoga života. To je muškarčev poziv, to je njegova uloga u Crkvi i društvu. Bogu hvala na ženi koju je stvorio kao vrhunac svoga stvaranja. Bogu hvala na svetim ženama, ne samo velikim sveticama proglašenima od Crkve, već onim poniznim svetim ženama koje svaki dan provode u molitvi, koje pune crkvene klupe, našim majkama i bakama. Hvala tim svetim ženama koje prenose vjeru novim generacijama i time zapravo obavljaju muški posao. Duhovni svijet je stvaran, ako u to ne vjerujemo, što uopće radimo u Crkvi?! Kao što je duhovni svijet stvaran, tako je stvaran i duhovni boj. Boj između Dobra i Zla. Boj u kojemu svatko od nas sudjeluje svojim životom ovdje na zemlji. Svi smo u njega uključeni, i muškarci i žene. Ali, zar ćemo kukavički žene staviti u prve redove bitke protiv zlih sila?! Ne! Mi smo, kao muškarci, pozvani na duhovni boj za našu dušu i duše naših bližnjih, pozvani smo odjenuti se bojnom opremom Božjom i spremno stati ispred, formirati čvrstu prvu crtu obrane.
Upravo za to, za taj duhovni boj, potrebno nam je zajedništvo u okviru Crkve. Teško će muškarac katolik graditi krepostan život, ako u tome nije potaknut uzorima i potporom svoje braće u Kristu. Kršćanski život je težak. Muškarac se, kao vjernik, suočava s nebrojenim duhovnim izazovima u životu, u svojoj svakodnevici. Stoga su nam neizmjerno potrebna naša braća u Kristu koja će nas podupirati, podizati kada padnemo, usmjeravati u pravom smjeru, čuvati nam leđa u trenucima borbe protiv zlih sila. ˝Željezo se željezom oštri!˝ (Izr 27, 17), potrebni su nam drugi muškarci katolici koji će nas u ljubavi podsjećati na vrijednosti koje njegujemo, na cilj koji smo si postavili – a to je krepostan život, svet život. Upravo zato nam je dužnost da kao muškarci budemo aktivni članovi Crkve, aktivni članovi naše župne zajednice. Nije dovoljno samo doći nedjeljom na Misu te tako ispuniti vjerničku „dužnost“. Potrebno je da svim srcem prihvatimo svoju ulogu duhovnog voditelja vlastite obitelji te poziv da izgrađujemo svoju okolinu, svoju zajednicu. Upravo djelovanjem u Crkvi, u zajedništvu s drugim vjernicima, s drugim muškarcima, možemo prepoznati svrhu svoje muževnosti darovane od Boga te smisao i cilj našeg poslanja.
Potrebni su nam muškarci koji će uzdići svoj pogled prema raspetome Gospodinu i u njemu prepoznati sliku Boga Oca, sliku muškarca, sliku prave ljubavi koja proizlazi iz potpune i bezuvjetne žrtve. Potrebni su nam muškarci koji će svoja srca ispuniti Božjom ljubavlju i tu ljubav širiti u svojim obiteljima i okolini. Naše djevojke trebaju muškarce, naše žene trebaju muškarce, naša djeca trebaju muškarce, naše župe trebaju muškarce, naša domovina treba muškarce, Crkva treba muškarce, svijet treba muškarce!
Budi čvrst. Budi odvažan. Budi muškarac. I potom… budi svet! (sv. Josemaria Escriva)
Luka Mlinarić
(inspirirano filmom Poziv u boj)