rujan 11, 2018 Exitus.hr 0Comment

Današnji svijet je pun podražaja koji sputavaju muškarca da ispuni svoju ulogu u životu, bez obzira bila to uloga supruga i oca, svećenika i redovnika ili posvećenog laika. Razmišljao sam o tome i prije Exitus programa pokušavajući se boriti sa svim tim lošim navikama koje sam već dotad, uz pomoć Božje milosti, prepoznao kao loše. Ali to su bili neuspjeli i kratkotrajni pokušaji iz dva bitna razloga, jer sam se borio sam i jer nisam imao definirana pravila. To je ono što nam Exitus pruža, mogućnost da se uz svoje bratstvo borimo i uz pomoć Boga, pobijedimo naše loše navike koje ponižavaju našu muževnost te se udaljimo od svih tih nepotrebnih podražaja koji nam to otežavaju. S obzirom na to da nam je to moguće ISKLJUČIVO uz Božju pomoć odnosno milost, ne možemo biti pravi muškarci bez Njegove blizine. A vjerujte mi kada vam kažem da, iako većina misli da zna, zapravo nema pojma koliko je to svakodnevnih sitnica koje nas udaljuju od Boga, a da ih uopće ni ne primjećuje.

Stoga bih ovaj Exitus program iz svog iskustva prvenstveno okarakterizirao kao poučan i plodonosan. Tek tijekom jednog takvog perioda nauči se pravo značenje udaljavanja od ovoga svijeta i osluškivanja Božje Riječi i prvi put u životu to nisam shvaćao kao neki klišej već realnost kakvu treba živjeti. Tijekom programa prepoznaju se neke prepreke na duhovnom putu kojih do tad ni približno nisam bio svjestan. Osim toga, stječe se disciplina koja je izrazito potrebna muškarcima koji se bore sa slikom „slobodnog i razuzdanog pravog“ muškarca, koju fluidno društvo svim silama pokušava nametnuti. Još jedan segment poučnosti programa Exitus su padovi do kojih dolazi, koji te nauče ustati se nakon njih i upoznati se u svojoj slabosti, čime se oblikuje jedna od velikih kršćanskih vrlina, poniznost. Tek pod striktnim, pomalo krutim, danas unutar fluidnog društva teškim uvjetima, koje program zahtijeva, možemo dobiti onaj pravi uvid u činjenicu koliko smo slabi i koliko nas samo Bog može držati iznad površine da se ne „utopimo“ u svojim slabostima. Stoga je ovisnost o Bogu još jedna stvar koja nam se iskristalizira tijekom ovog programa.

Neke navike se vrate, neki grijesi nas nastave opsjedati, ali u mom slučaju, to se događa u izrazito manjem intenzitetu nego prije samog programa, što je velik plod. Još jedan plod je i pet muškaraca koji su mi, nakon programa, ostali kao ljudi na koje mogu bezuvjetno računati bez obzira koliko bio s kim u kontaktu. Exitus program nije izlaz iz svih grijeha, niti garancija naknadne svetosti, barem nije bila u mom slučaju, jer svatko ima svoj duhovni put, ali je definitivno formula da osjetimo pravi sakramentalni, disciplinirani i asketski život po uzoru na živote pustinjaka, te da tako dobijemo uvid u ljepotu naše vjere, potrebnost ljudi oko nas (bratstvo) te se nakon programa naučimo još jače boriti sa Zlom koje nas poput ričućeg lava opsjeda.

Domagoj