kolovoz 8, 2018 exitus-hr 0Comment

Svima je jasno da je za vježbanje bilo koje discipline, vještine, vrline ili načina življenja potrebno vrijeme. Za Exitus je posebno značajno vrijeme od 90 dana, i to s razlogom. Prema brojnim istraživanjima o liječenju različitih oblika ovisnosti, najmanji period potreban za ozbiljan oporavak, pa i vraćanje prirodne funkcionalnosti mozga prije stanja ovisnosti, jest upravo 90 dana. Dobro si pročitao – ovisnosti. Možda nam je teško prihvatiti taj pojam u širem smislu ako smo ga navikli koristiti isključivo za teške droge i sl. Ako ti više odgovara, možemo reći i navezanost. Možda tvoj problem nije pornografija, nego samo internet. Možda nisu igrice, nego samo adrenalin. Možda nisu društvene mreže, nego samo neprestano dopisivanje… No ono što ropstvo doista čini ropstvom nije snaga onoga tko te drži pod svojom vlašću, nego tvoja nespremnost da učiniš nešto za svoju slobodu.

Stvoren za velike poduhvate a propadaš kroz svakodnevne, naizgled beznačajne i malene, a tako opasne padove. Snažne i mudre muškarce u svakodnevnim obavezama ti „mali“ padovi čine ih neznatnim, nebitnim, izgubljenim i povodljivim.

– Ivan

Tko zna, možda se ne pronalaziš u ovim riječima. Možda doista nisi nezdravo navezan na ništa i nikoga. No svjedočanstva tisuća ljudi koji su diljem svijeta u zadnjih nekoliko godina prošli programe slične Exitusu ukazuju na vrlo veliku vjerojatnost da ti, baš ti koji ovo čitaš, imaš barem jednu takvu navezanost, odnosno ovisnost. A već jedna te čini ne-slobodnim – odnosno robom.

Tijekom 90 dana, redovnim čitanjem Knjige Izlaska svakodnevno se prisjećamo ropstva Izabranog naroda i njihova izlaska iz Egipta. Njihovo ropstvo je bilo dugo i mučno – nešto s čime se možda možeš poistovjetiti. No ono nije bilo plod njihova slobodnog izbora. A ipak, Bogu se svidjelo da njihov izlazak traje 40 godina. Uzmi sebe u obzir. Ovisnost, navezanost i ropstvo koje primjećuješ kod sebe po svoj prilici jest rezultat tvog izbora i tvojih odluka. Jedan kršćanski mislilac će reći kako nema goreg ropstva od onoga u koje čovjek sam sebe zatoči. A pazi sad – imaš priliku “izaći” i osloboditi se u samo 90 dana.

Exitus program, koji traje 90 dana, u nama je probudio duh muškarca koji teži biti onaj tip muškarca kakav je bio sam Isus Krist. Devedeset dana koji te “očeliče” i pokažu da stvarno Bogu ništa nije nemoguće.

– Lovro

Druga značajna stvar je ta da će se ciklusi Exitusa odvijati dvaput godišnje – 90 dana prije Božića i prije Uskrsa. Razloga za to je više. No dva su od doista središnje važnosti. Prvo, Božić i Uskrs su, suvišno je spominjati, dvije najveće kršćanske svetkovine i dva najvažnija dana u životu svakog kršćanina. Kao takvi, oni od nas iziskuju dostojnu pripravu, što Crkva čini i na što iz godine u godinu podsjeća u svetom vremenu Korizme i Došašća. Drugi pak razlog je onaj ključni. Svatko za sebe zna koliko se u svojim dosadašnjim Korizmama i Došašćima vjerno držao priprave i budno iščekivao svetkovinu Božića odnosno Uskrsa. Ali bez sumnje smo svjedoci toga da mnogi u Crkvi nisu svjesni svetosti i težine tih posebnih vremenâ priprave. Zato 90 dana tijekom kojih, pojedinačno i kao bratstvo, izlazimo iz ropstva ovisnosti o svemu što nije sam Bog, ujedno prikazujemo kao svojevrsnu dvostruku Korizmu i dvostruko Došašće, kao zadovoljštinu za one – nama znane ili neznane – koji ne doživljavaju njihovu važnost.

Jedan podsjetnik na važnost trenutka. Svetopisamski događaj koji je najbliži izvještaju o padu Adama, prvog čovjeka, bez sumnje je izvještaj o Davidovu padu s Bat-Šebom, ženom Urije Hetita. U tom prizoru imamo Davida, najboljeg od najboljih, koji počinja opačinu najgore vrste. Corruptio optimi pessima. No jedan detalj je od posebnog značaja za ono o čemu ovdje govorimo. Naime, kako lijepo primjećuje jedan tumač tog izvještaja, na samom početku nalazimo da je David, prije nego će počiniti svoj grijeh, ostao u svom dvoru u Jeruzalemu “u doba kad kraljevi izlaze u rat” (2Sam 11,1). Pametnom dosta. Dokolica i opuštenost, iako su u pravoj mjeri od suštinskog značenja za zdrav i dobar život, u krivo vrijeme mogu predstavljati vrata pakla kroz koja dolaze sve napasti.

Korizma i Došašće su razdoblja u liturgijskoj godini kada posebno intenzivno budimo svijest ne samo o onomu što Bog čini za nas, nego i o kontrastu toga, o vlastitoj malenosti i grešnosti. Prateći ritam liturgijske godine, želimo kao muškarci za sebe produžiti to vrijeme – za sebe i za druge. Ako ovo čitaš a još nisi prošao Exitus, do početka idućeg ciklusa razmisli: ostaješ li u svom dvoru ili izlaziš s nama u bitku?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.