previous arrow
next arrow
Slider

EXITUS PROGRAM

Od početka je Isus počeo propovijedati: »Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Danas, kao da je čovjeku stran pojam obraćenja. Takva stvarnost ne iznenađuje jer kultura i supkulture kojima smo okruženi iz sebe izbacuju obraćenje, a hrane ljude ideologijom uživancije, plitke slobode i hedonizmom obogaćenim narcisoidnim ponašanjem. No, sam izraz i pojam obraćenja dosta je složen i vezan je uz pokoru. Povežemo li ga s grč. Metanoiom, što čine sinoptička evanđelja, obraćenje/pokora označava promjenu što se zbiva u dubini srca pod utjecajem Božje riječi (Kristovo propovijedanje) i s gledišta Kraljevstva (jer približilo se kraljevstvo nebesko). No obraćenje/pokora označava također promjenu života (mudraci nakon poklonstva Isusu otiđoše drugim putem u svoju zemlju) spojenu s promjenom srca – promjenom mišljenja/uma – meta (onkraj/s onu stranu) + noein (misliti) od nous (um/duh), i u tom se smislu pojam činiti pokoru upotpunjuje s činom donositi plodove dostojne obraćenja: čitavo bivovanje time postaje pokorničko, jer je usmjereno trajnom napredovanju prema boljitku. Obraćenje/pokora u teološkom i duhovnom smislu označava askezu/odricanje – TRAJAN I SVAKODNEVAN ČOVJEKOV NAPOR, što podržava Božja milost, da se izgubi vlastiti život radi Krista, a to je jedini put da se život dobije; da se skine stari čovjek i obuće novi čovjek; da se u sebi nadvlada sve što je tjelesno i da prevlada ono što je duhovno; da se trajno uzdižemo od ovdašnjih prema onostranim zbiljnostima, gore gdje je Krist. Pokora je dakle trajan i svakodnevan put obraćenja što od srca prelazi na djela, pa prema tome na sav kršćaninov život, kako to tumači i sv. Ivan Pavao II. u Dokumentu Reconciliatio et paenitentia, što se kod muškaraca želi postići uz pomoć Exitus programa.

»Ta tri stupa Exitusa su conditio sine qua non ovog programa – askeza, molitva i bratstvo. Ništa nema bez mogućnosti izricanja ne svojim prohtjevima i željama, ništa nema bez pouzdanja u Boga i vjere da je sve njegov dar, ništa nema bez pouzdanja u braću i bližnje koja za tebe mole i nose te poput samog Krista.« (Perica)

Ako želimo biti muškarci prioritet bi nam trebao biti Krist i njegovo kraljevstvo. Devedesetodnevni program Exitus, idealno je vrijeme da bi nam Krist postao prioritet, da bi s Kristom živjeli život, s njime sustvarali, po njemu ljubili, od njega postajali sve bolji za sve ljude oko nas, svoje brakove i obitelji, svoje zajednice, za Crkvu i čitavo društvo. Tih devedeset dana će i tako proći kroz život, pokušaj ih proživjeti na poseban način. Nauči se obuzdavanju sebe, ljubavi i poštovanju prema drugima, na život u redu, na uljudnost i iskrenu muževnost. Ne budi lijen i ne dopusti da ti ova općenita sklonost muškaraca lijenosti potrati život. Budi džentlmen, kavalir, vitez, odvaži se na ovo devedesetodnevno putovanje. To je put avanture i borbe između odricanja i kompromisa, između umiranja sebi i komocije, neuspjeha i trijumfa, ustrajnosti i nepostojanosti. To su razlozi zbog kojeg EXITUS PROGRAM NIJE ZA SVAKOGA i traži se psihofizičko zdravlje.

Također, idealno je oformiti svoje bratstvo – pitati i potaknuti muškarce oko sebe da se zajednički prijavite kao već oformljeno bratstvo i tako započnete program.

“Svo moje zalaganje je uvijek, u svim stvarima, što je moguće jasnije spoznati i slijediti Božju volju, i to na najsavršeniji način”. (Blaženi Karlo Austrijski)

 

Zašto Exitus?

Moramo znati da je biti muško pitanje začeća, biti muškarac pitanje godina, biti gospodin pitanje izbora. Biti gospodin, istinski muškarac, znači biti vitez, kavalir, džentlmen. Najveća snaga u muškarcu nalazi se u njegovu obuzdavanju gdje ljubav i poštovanje drugih stiče tako da se ne razmeće svojom moći. To ujedno znači biti pristojan, a pristojan upućuje na obuzdavanje sama sebe, na nastojanje oko čuvanja reda i discipline, na pridržavanje pravila. Od muškarca se traži da bude uljudan, a ne barbar. Traži se plemenitost, što zahtjeva pristojnost. Osim toga, muškarac mora biti prepoznatljiv po uslužnosti, jer je uslužnost krajnja poniznost i najviši oblik ljubavi prema bližnjemu, a oboje, i uljudnost i uslužnost, oslanjaju se na obuzdavanje sebe, kako to tumači Dale Ahlquist u Predgovoru knjige Sama Guzmana Kako biti džentlmen.

Obuzdavanje sebe označava – kao što je već spomenuto – askezu/odricanje – TRAJAN I SVAKODNEVAN ČOVJEKOV NAPOR, što podržava Božja milost. Ta Božja milost, kroz Exitus program djeluje kroz Bratstvo, Molitvu i Askezu, što su tri stupa, tri temelja ovog Programa.

Potvrda tome su mnoga svjedočanstva onih koji su Program već prošli te kao brat Krešimir svjedoče:

Živimo u vremenu kada se naglašava samo trening za tijelo, a ovo je jedan vrlo potreban i odličan trening za duh. Testirati sebe i vidjeti se u pravom svjetlu, bez maske, ponekad je i neugodno, ali prijeko potrebno za duhovni napredak, napredak u vjeri. Jedno je sigurno, bez braće, molitve i duhovnog poticaja bilo bi nemoguće sve te zahtjeve sam ispuniti. Puno je lakše kada znaš da se i drugi trude na istom putu, da i drugi mole za tebe, a poseban poticaj bio mi je kada bi nam fra Mate javljao svjedočanstva kako Bog uslišava naše molitve za druge. Nabrojat ću samo neke od plodova koje vidim na kraju ciklusa Exitus programa:

  1. Svakodnevna molitva i čitanje liturgije dana zamijenilo je gubljenje vremena na društvenim mrežama i internetu;

  2. Uz čitanje katekizma i bolje upoznavanje vjere, shvatio sam odgovore na neka pitanja koja su me mučila;

  3. Neke istine vjere za koje sam mislio da ih razumijem, ugledao sam u novom svjetlu i puno bolje ih doživio;

  4. Uz sve to i češću svetu misu, počeo sam stavljati Boga na prvo mjesto i dobio veću želju stalno to činiti;

  5. Osjetio sam mir, nestali su strahovi te sam počeo kvalitetnije živjeti u sadašnjosti, što je omogućilo bolji fokus u poslu i svakodnevnim obavezama;

  6. Više sam se posvetio pomaganju svojoj obitelji;

  7. Počeo sam shvaćati što znači biti kršćanin i koliko smo mi kršćani navezani na zemaljsko.

            Bogu hvala, što ovo i mnoga druga svjedočanstva pokazuju koliku snagu ima duhovni rast kroz Exitus program utemeljen na Bratstvu, Askezi i Molitvi. Kroz sam Program želi se unutar Crkve promicati zajedništvo s Crkvom, svjedočeći vlastitu duhovnost, surađujući u formaciji i podržavajući kršćanski život svakog brata, u svakome osloboditi slobodu. Zato se kroz Program neumorno potiče sakramentalni život i osjećaj zajedništva unutar Svete Crkve. Exitus Program i Bratstvo Blaženog Karla za cilj imaju voditi braću prema Nebu.

Voditi druge prema Bogu i briga o spasenju drugih, ono je na što se želi potaknuti polaznike programa Exitus.

Programom Exitus, kao i programima Sapientia 90 i Reditus, koji dolaze nakon Exitus programa i proizašlim Bratstvom želi se odgovoriti na poticaj pape Franje koji u Pobudnici Christus vivit ističe: Duhovni rast izražava se prije svega u bratskoj, velikodušnoj i milosrdnoj ljubavi. (…) Kako bi bilo divno da iskusiš tu »ekstazu« koja se sastoji u izlaženju od samoga sebe i traženju dobra drugih, sve do spremnosti da dadneš svoj život. Kad se susret s Bogom naziva »ekstazom« to je zato što nas izvlači iz nas samih i podiže nas i preplavljuje Božjom ljubavlju i ljepotom. No, možemo iskusiti ta izlaženja iz sebe samih i kada u drugima otkrijemo ljepotu skrivenu u svakome ljudskom biću, njihovo dostojanstvo i njihovu veličinu kao Božjih slika i Očeve djece. Duh Sveti želi nas potaknuti da izađemo iz nas samih, da prigrlimo druge s ljubavlju i da tražimo njihovo dobro. Zato je uvijek bolje živjeti vjeru zajedno i pokazivati našu ljubav živeći u zajednici i dijeleći s drugima našu ljubav, naše vrijeme, našu vjeru i naše nemire. Crkva nudi mnoge i različite prostore za življenje vjere u zajednici, jer sve je lakše kada nešto činimo zajedno.

            Na kraju, vrijeme je da svatko od nas sudjeluje u popravljanju Crkve i svijeta popravljanjem sebe, na što nas osobito potiče i poziva uzoriti gospodin Robert kardinal Sarah u knjizi Zamalo će večer i dan je na izmaku te izriče: Dragi prijatelji, vaši pastiri puni su pogrešaka i nesavršenstava. Ali ne prezirite ih zbog toga kao da biste jedinstvo Crkve vi uspjeli izgraditi. Ne bojte se od njih tražiti katoličku vjeru, sakramente božanskog života. Sjetite se riječi sv. Augustina: Kad krsti Petar, Isus je onaj koji krsti. Ali kad krsti Juda, opet je Isus koji krsti. Najnedostojniji svećenik, kada slavi sakramente, i nadalje je sredstvo milosti Božje. Vidite dokle nas Bog ljubi! On prihvaća da njegovo euharistijsko tijelo dolazi u svetogrdne ruke bijednih svećenika. Ako mislite da vaši svećenici i vaši biskupi nisu sveci, budite onda to za njih vi. Činite pokoru, postite kako biste popravili njihove grijehe i njihove mlitavosti. Jedino tako može se ponijeti breme drugoga. Ljubimo li Isusa? Ljubimo li ga da bismo i umrli za njega? Ako možemo ponizno, jednostavno odgovoriti: Gospodine ti sve znaš, tebi je poznato da te volim, tada će nam se nasmiješiti, tada će nam se nasmiješiti Marija i sveci s neba, a svakom kršćaninu reći će, kao nekoć sv. Franji Asiškom: Pođi i popravi moju Crkvu.

            Idi brate i popravljaj svojom vjerom, svojim ufanjem i svojom ljubavlju i svojom vjernošću.

            Zahvaljujući tebi, moja Crkva bit će ponovno moj dom.

 

Exitus je posebno učinkovit za:

  • muškarce/mladiće koji razlučuju životni poziv,

  • muškarce/mladiće koji se pripremaju za brak,

  • muškarce/mladiće koji se pripremaju za redovnički ili svećenički život,

  • muškarce u braku,

  • redovnike, svećenike, redovničke i svećeničke kandidate,

  • muškarce/mladiće koji se bore s bilo kojom vrstom ovisnosti ili navezanosti kao korak prema oporavku.

  • muškarce koji zajedno teže za savršenijom slobodom.

 

Cilj Exitusa je postići slobodu potrebnu za potpuno ostvarenje ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu. Program se temelji na izazovnom devedesetodnevnom razdoblju pročišćenja, umiranja sebi, koje podržava bratstvo istomišljenika za veću unutarnju slobodu i, na kraju, čistu i nesebičnu ljubav. Program se temelji na tri stupa: 1) molitvi, 2) askezi i 3) bratstvu. O njima, kao i o ostalim pojedinostima programa, možeš više saznati ovdje.

Sigurno te zanima što mislimo pod askezom. Ovo su neke od stvari koje možeš očekivati:

  • najmanje sedam sati sna

  • najviše osam sati sna

  • buđenje na prvi alarm

  • pomoć osobama u potrebi

  • djela milosrđa

  • dva sata dnevno bez mobitela

  • jutarnje slaganje posteljine na krevetu

  • pozdravljanje ljudi

  • uslužnost

  • što češće Sveta Misa

  • svakodnevno: Anđeoski pozdrav (Anđeo Gospodnji)

  • svakodnevno: sat šutnje

  • bonton (džentlmenske/muške manire)

  • svakodnevno čitanje Katekizma Katoličke Crkve

  • hladni/mlaki i kratki tuševi

  • nema alkohola

  • nema deserta ni slatkoga

  • nema jedenja između obroka

  • nema sokova ni slatkih pića

  • nema televizije ni filmova (osim s dopuštenjem bratstva)

  • samo glazba koja uzdiže duh Bogu

  • nema gledanja sportskih događaja (osim s dopuštenjem bratstva)

  • računalo SAMO u svrhu istraživanja, posla ili studija

  • redovita i intenzivna tjelovježba

  • zajednički sveti sat i sastanci

  • nema velike kupovine (osim s dopuštenjem bratstva)

DODATNO

Bratstvo: Beskompromisni tjedni susreti s braćom. Po mogućnosti imajte određenu tjednu zajedničku aktivnost mimo susreta. Na primjer, zajednički ručak jedanput tjedno. Također, razmislite o zajedničkom hodočašću ili drugom putovanju po završetku programa. Raniji sudionici programa svjedoče kako je bratstvo bilo ključ njihova osobnog uspjeha.

Post: Utorak i petak imaju biti dani ozbiljnijeg posta. Pojedi jedan obrok do sitosti. Uzdržavaj se od mesa (nemrs). Post petkom za sve sudionike mora biti namijenjen za papu Franju, naše biskupe, svećenike, župnika svoje župe, redovnike i redovnice, svećeničke kandidate, redovničke kandidate i kandidatice, te za nova duhovna zvanja u Crkvi i za naše Obitelji. Post utorkom namijenjen je za bratstvo na nakanu vlastitog bratstva.

Nedjelje i blagdani: mogu biti dani opuštenije discipline, no ne i njenog napuštanja. (Spavanje jedan sat duže, šlag u kavi, desert, jedno pivo ili čaša vina, topliji tuš, i sl.)

Imperativ: Euharistija.

Želi se da muškarci postanu svjesni kako smo dužnici svojim pastirima, osobito biskupima – na čelu s Papom – prezbiterima, pa im sva braća kao svojim pastirima i ocima trebaju iskazivati dug sinovskom ljubavlju. Stoga bi sva braća trebala pomagati pastirima sudjelujući u njihovim brigama, koliko je moguće molitvom, pokorom i djelom da bi svi pastiri što plodonosnije ispunjavali svoje dužnosti i lakše mogli svladati teškoće te također sve navale koje ih žele oboriti a time Crkvu i stado raspršiti. Posebno treba cijeniti tu svrhu jer ona može unapređivati svetost svećenika, naših pastira u izvršavanju njihove službe i tako poslužiti posvećenju svih vjernika. Kroz bratstvo se želi osposobiti za posebnu mogućnost naviještanja evanđelja u živome tkivu društva. Kroz bratstvo se želi rasti i u pogledu euharistije da uz pomoć bratstva svaki brat i samo bratstvo oblikuje sebe kroz euharistijski život kako bi i čitav život svakoga brata sve više postajao euharistijski jer je euharistija temelj i vrhunac cjelokupnog kršćanskog života. Želi se također upućivati na vrijednost svake pojedine župe kao organske zajednice Crkve koja ima biti prostor susreta župljana i zajedništva pod vodstvom župnika, iz koje kreću impulsi nove evangelizacije. Želi se promicati pastoral braka i obitelji, osobito aktivnim svjedočenjem uzornog obiteljskog života svakog pojedinog brata ovoga Bratstva, stavljajući naglasak na vjersko-moralni i duhovni odgoj djece te odgoj za zajedništvo Crkve i misionarsko poslanje, zbog čega se kroz bratstvo želi više vrednovati očinski i majčinski poziv. Cilj je da sva braća neprestano teže za svetošću nadmećući se u služiteljskoj ljubavi jedni prema drugima, prema nalogu Krista: Budite savršeni kao što je savršen vaš Otac nebeski! (Mt, 5,48). Želi se da muškarci postanu bolji, ali ne bolji od drugih, nego bolji za druge, za svoje obitelji, svoje supruge i djecu, svoje zaručnice, svoje zajednice i za čitavo društvo i Crkvu.

 

Zašto programi Sapientia 90 i Reditus?

»U liturgijskome slavlju događa se istodobno obrat EXITUSA u REDITUS, izlazak, exitus, egzodus, postaje povratak, Božji silazak postaje našim uzlaskom, usponom. Liturgija posreduje i prenosi naše zemaljsko vrijeme u vrijeme Isusa Krista te u njegovu nazočnost. Liturgija je točka obrata u procesu otkupljenja: Pastir uzima izgubljenu ovcu na svoja ramena i nosi je doma. Kršćansko je mišljenje iz filozofije preuzelo predodžbu koju je možda najdojmljivije razradio kasnoantički filozof Plotin, shemu o EXITUSU i REDITUSU, ali je pri tome razlikovalo dva gibanja i smjera. EXITUS u kršćanskom mišljenju, za razliku od filozofskog, nije ponajprije (ot)pad iz beskonačnoga, razdvajanje bitka te time uzrok sve nevolje i bijede na zemlji, nego je EXITUS ponajprije nešto posve pozitivno: slobodni stvarateljski čin Stvoritelja koji pozitivno želi da stvorena zbiljnost (op)stoji kao nešto pozitivno naspram njemu, iz čega bi onda mogao doći k njemu, Stvoritelju, povratni odgovor slobode i ljubavi. Nebožanski bitak nije stoga nešto samo u sebi negativno, nego je on naprotiv pozitivni plod božanske volje i htijenja. Taj bitak ne počiva na padu, nego na Božjoj promisli, koja je dobra i dobro stvara. Božji egzistencijalni čin kojim on stvara stvoreni bitak jest čin slobode. Utoliko je u samome bitku već u temeljima nazočan princip slobode. EXITUS – ili bolje rečeno, slobodni stvarateljski čin Božji – u stvarnosti smjera prema reditusu, povratku. Time se ne misli na ponovno uzimanje stvorenoga bitka, već je nakana da osvješćivanjem bitka, koji u sebi opstoji u slobodi, stvorenje odgovori na Božju ljubav, da prihvati svoju stvorenost kao Božju ljubavnu ponudu te da se iz toga rodi dijalog ljubavi, ono posve novo jedinstvo koje jedino može (s)tvoriti ljubav. U toj se ljubavi bitak, biće onoga nasuprot ne apsorbira, ne upija, već postaje posve i do kraja ono samo, sebe svjesno, u svome sebedarju. Tako se rađa jedinstvo koje je veće od jedinstva u sebi nedjeljive elementarne čestice. Taj REDITUS je povratak u zavičaj, doma, k Bogu. Međutim, on ne dokida stvorenje, nego mu daruje u potpunosti njegovu konačnu vrijednost. To je kršćanski smisao onoga “Bog sve u svemu”. Ali, sve je to vezano uz slobodu, a sloboda stvorenja, danas pogrešno shvaćana, nažalost je takva da nasilno preokreće i prelama pozitivni EXITUS stvorenosti, štoviše, čak svršava u padu, naime, u onome htjeti-ne-biti-ovisan, u jasnome “Ne” REDITUSU, povratku. U tom se krivom poimanju slobode i ljubav poima kao ovisnost te se odbacuje. Na njezino mjesto stupa autonomija i autarhija, naime, opstojati i biti samo i jedino iz sebe i u sebi, vlastitim snagama biti kao Bog. Tako se lomi luk od EXITUSA prema REDITUSU. Čovjek više ne želi povratak, a uspon vlastitim snagama pokazuje se nemogućim. Ako je “žrtva” u svojoj biti jednostavno povratak u ljubav te time pobožanstvenjenje, nužno je da u kult stupi značajka iscjeljenja ranjene slobode, ispaštanja, pročišćavanja i oslobađanja od otuđenosti.« (Joseph Ratzinger Duh liturgije)

Upravo zbog ove sheme koju opisuje Joseph Ratzinger – Benedikt XVI. izrađen je program Sapientia 90 i program Reditus. Program Sapientia 90 želi pomoći u koračanju na putu od EXITUSA do REDITUSA i tako spojiti taj slomljeni luk od EXITUSA prema REDITUSU, od izlaska iz/od sebe, do povratka Bogu. Da bi se to moglo, potrebno je rasti u mudrosti, za što je potreban strah Gospodnji. Program Sapientia 90 je most na tom putu i nakon nje bi trebalo poraditi na REDITUSU – povratku Bogu, što bi bio cilj nakon hoda kroz Sapientia 90.

Moramo znati da je u ovome svijetu svaka osoba na putovanju, proputovanju. To nas proputovanje ili vodi k Bogu – u nebo, k svetosti i vječnoj sreći – ili nas odvodi od Boga, u pakao koji je odvojenost od njega. Svaki korak koji poduzmemo na tome putovanju ima vječnu težinu, vječne posljedice. Program Sapientia 90, kao i program Exitus, kao i budući program Reditus žele biti putokazi na tom putovanju od grijeha do slave, obilježavajući korake koje svatko od nas poduzima kako bi postigao željeni cilj. Sapientia 90 želi biti putokaz za putokaze, putokaz na prijelazu iz Exitusa u Reditus. Kroz Sapientiu 90 se želi uz pomoć tri stupa: bratstva, askeze i razmatranja biblijske mudrosne literature rasti u vjeri i kreposti, time u mudrosti i prihvaćanju Božje milosti koju Bog daje radi našega spasenja. Međutim, ta je mudrost golema i tajanstvena. Pretraživati njezine dubine doživotan je zadatak i, da bi ju se razumjelo, potrebno je pažljivo čitanje, poučljivo razmatranje, bratsko nošenje, svrhovito osobno odricanje i svakodnevno služenje i molitva. Ostati samo na izlasku, a ne poraditi na povratku Bogu, ne bi bilo u skladu s onim što Crkva kroz toliki primjer svetaca i sam Nauk traži od nas. Zato je nastao program Sapientia 90 kojim se želi izgraditi ambijent u kojem će se moći od Exitusa koračati do Reditusa – potpunog povratka Bogu – i time spojiti taj slomljeni luk od Exitusa prema Reditusu.

Rast u mudrosti i svetosti, doista je putovanje. To je putovanje od sebe k Bogu, od grijeha k svetosti, od obožavanja stvari ovoga svijeta do štovanja nebeskih stvari. Za to putovanje treba i vremena. Ne možemo preko noći duhovno napredovati od ljubavi prema sebi do ljubavi prema Bogu. Prolazi se kroz različita razdoblja i etape. Te se etape najčešće opisuju kroz povijest crkvene duhovnosti (posebice ih razrađuje sv. Bonavetura) kao: put čišćenja – via purgativa (Program Exitus), put prosvjetljenja – via iluminativa (Program Sapientia 90) i put sjedinjenja – via unitiva (Program Reditus). Da bismo došli do treće etape, do sjedinjenja s Bogom, prvo se treba očistiti, dakle izaći iz/od sebe, čemu služi Program Exitus, te potom kročiti putem prosvjetljenja, putem mudrosti, što se želi kroz Program Sapientia 90, da bi se onda došli do sjedinjenja, u čemu pomaže treći korak, Program Reditus, a Sve Na Veću Slavu Božju – Za Boga, Crkvu i Domovinu

Ad Maiorem Dei Gloriam – Pro Deo Ecclesia et Patria.

 

Zašto Bratstvo blaženog Karla Austrijskog?

Sveti papa Ivan Pavao II. 2004. godine. u dekretu o beatifikaciji naveo je o bl. Karlu Austrijskom: “Bio je čovjekom velikog moralnog integriteta i čvrste vjere, koji je za svoje narode tražio uvijek ono najbolje, a sva vladarska djela vršio u skladu sa socijalnim naukom Crkve. Držao se ideala pravednosti i mira i nepokolebljivo težio svetosti. Bio je primjernim kršćaninom, suprugom, ocem i vladarom. Neka blaženi Karlo bude primjer posebno onima koji snose političku odgovornost u suvremenoj Europi”.

Dana 21. listopada 1911. godine oženio se princezom Zitom iz obitelji Bourbon-Parma. Tijekom deset godina bračnoga života, sretan i uzoran par primio je dar  osmero djece. Još je na posmrtnoj postelji Karlo Ziti govorio: “Beskrajno te volim!”

Dan prije njihova kraljevskog vjenčanja Karlo je rekao Ziti: “Hajdemo sada pomoći jedno drugome stići u nebo”.

Osim što su vjenčani po katoličkom obredu, par je imao posebnu gravuru na unutrašnjosti vjenčanog prstenja. Pisalo je na latinskom “Sub tuum praesidium confugimus, sanca Dei Genitrix.” (“Pod tvoju se obranu utječemo, Sveta Bogorodice”).

Uistinu, blaženi Karlo može svim muškarcima danas poslužiti kao primjer kršćanina, muža, oca, i vođe. Čovjek velika odricanja i ljubavi za druge. Čovjek spreman sve svoje uskladiti s Božjom voljom, pa čak i darujući svoj život za druge.

U Karlu se vrlo rano rodila ljubav za svetu Euharistiju i Srce Isusovo. Sve je važne odluke tražio u molitvi.

Blaženi je Karlo izgubio svoje zemaljsko kraljevstvo, ali nije izgubio ono vječno. Štoviše, dao je i sam dobar primjer ponašanja, toliko dobar da sigurno nije zatvorio vrata nebeskog kraljevstva drugima. Radije je prihvatio slom vlastite države nego priuštio narodu da dodatno pati zbog građanskog rata. Vlast možeš koristiti za stvaranje, ali i za uništavanje. Sve, pa i premnogi životi, ovise o tome koji put ćeš odabrati, a blaženi je Karlo odabrao put vječnosti.

Prognan i postavši siromašan, živio je sa svojom obitelji u vrlo vlažnoj kući. Zbog toga se smrtno razbolio, te prihvatio bolest kao žrtvu za mir i jedinstvo svojih naroda.

Podnio je svoju patnju ne žaleći se, oprostio je svima koji su ga povrijedili, i preminuo 1. travnja 1922. godine, s pogledom upravljenim prema Presvetome Sakramentu. Kao što je podsjetio i na smrtnoj postelji, geslo njegova života bilo je:

“Svo moje zalaganje je uvijek, u svim stvarima, što je moguće jasnije spoznati i slijediti Božju volju, i to na najsavršeniji način”.

Zbog njegova primjera i mi braća okupljena oko Exitus programa želimo kao primjer za svu braću Bratstva imati blaženoga Karla Austrijskog i sve druge zaštitnike ovoga Bratstva. Geslo neka bude geslo svakoga brata ovoga Bratstva i pomoć na putu svima onima koji kroz devedeset dana Exitus programa žele nasljedovati Krista i hoditi putem svetosti poput blaženoga Karla i svih zaštitnika našega Bratstva i Exitus Programa.

Neka nam na tom putu pomognu naši zaštitnici Sv. Josip, Sv. Franjo Asiški, Sv. Krševan, Sv. Nikola Tavelić, Sv. Leopold Bogdan Mandić, Sv. Marko Križevčanin, Sv. Ivan Pavao II., Bl. Alojzije Stepinac, Bl. Ivan Merz, Bl. Miroslav Bulešić i Bl. Karlo Austrijski. Svi sveti muževi, molite za nas.

Fra Mate Bašić, OFM.